Od početka ovoga tjedna, makar i u podsvijesti, razmišljao sam o petku, ovom petku - današnjem petku. Naime, u ponedjeljak sam zaprimio telefonski poziv više inspektorice kako nam planiraju danas doći u nadzor i na temelju njega nam odobriti - ili ne odobriti - daljnji rad sirane.

Siguran sam da ste svi čuli ili pročitali strašne priče o posljedicama ugriza krpelja, ili o desetak kuna viška u blagajni na temelju kojega je “odrezana” kazna od desetak tisuća kuna... Ignorirajte sve to! Siguran sam da ima i takvih slučajeva, ali uzmite u obzir i činjenicu da je danas vijest samo ekstrem, osobito ako je negativnog predznaka! Hoće li itko napisati da je danas, u Munjavi Modruškoj, odobren rad i prodaja proizvoda od kozjeg mlijeka sirani OPG-a Hrvoja Hercega po nazivom “Sirana Jagarka”? Siguran sam da bi bila vijest da je našoj sirani zabranjen rad jer nije imala listu mjerenja temperature u hladnjaku...

Sad sam ga uprskao! Ono što je trebao biti “punch line” ove objave - napisao sam gotovo na početku! Pokušajte zanemariti ono što ste pročitali, i čitajte ovaj tekst dalje jer bih želio poručiti i nešto drugo, osim da smo u skladu sa zakonom...(K vrapcu... a tako sam htio pisati kriminalističke romane - ja bih valjda u predogovoru i zahvali obitelji otkrio tko je lopov ili ubojica...)

Ne vjerujte pričama! Ima dobrih i kvaltetnih ljudi u državnoj upravi, u ministarstvima i savjetodavnim službama. Ne znam, nekad mi se čini kao da u internet medijima postoji vojska ljudi koja nameće stav da je Hrvatska potpuno trula. Jest, natrula je, ali ima i vojsku dobrih ljudi koja želi pomoći i pomaže. Ne pišem ovo jer smo odobreni kao objekt za preradu kozjeg mlijeka (stvarno moram poraditi na građenju kulminacije), nego zato jer sam se - javno priznajem - neopravdano bojao današnje provjere. Ne zato jer ne poštujemo zakonitosti higijene ili sirenja općenito (o tome mi ne svjedoče samo pohvale koje su javne na stranicama sirane Jagarka već i poruke koje primam privatno) nego zato jer sam očito pod utjecajem medija.

Kad ste čuli ili pročitali vijest da je danas bio divan dan u Međimurju ili Primorju? Međimurje će biti u medijima tek kad ga pohara tuča, ili Kvarner pod orkanskim udarima bure. Ostalih tristo i kusur dana je valjda neinteresantno... Ne vjerujte - djelujte! Jest, upozorile su nas dame iz komisije na neke nedostatke, na neke detalje kojima ćemo ubrzati ili olakšati rad u sirani - ali na ljudski i argumentiran način. Da ne duljim, ambalažu (bočice sa jogurt i mlijeko) bi nam bilo bolje čuvati u zatvorenim ormarima, vakumiranje pak trebamo premjestiti u prostoriju gdje sirimo, valja nam uvesti i neke evidencije... no ono što je najvažnije - to nije zapreka za rad i djelovanje!

Punch line (bar pokušaj) - komisija je zaključila kako nema zapreka zbog kojih bi Država zabranjivala naš rad i prodaju proizvoda! Mozda sam sada pomalo i ekstatičan, ali ne dopustite da između vas i vašeg cilja stoji zapreka koja se zove strah: strah od neuspjeha, strah od tuđeg mišljenja ili strah od blamaže.

Veliko, veliko hvala dvoje ljudi iz Savjetodavne službe: Bernardi Dražetić i Predragu Janeš. Ako vam se ikad učini da vam je posao uzaludan ili da vaša predavanja slušaju samo oni koji moraju - znajte da griješite! Ljubav prema kozama i sirarstvu u nama raspirili ste upravo vas dvoje!