U mlađim danima Marina i ja smo u adventsko vrijeme znali nabijati kilometražu našem autu pa smo se tako zatekli na božićnim sajmovima u Münchenu, Beču, Pragu i Budimpešti na sjeveru, ali i u Veneciji, Firenzi, pa čak i na Malti i Siciliji na jugu. Kušali smo različita kuhana vina (u znanstvene svrhe, naravno) i isprobavali domaću kuhinju, od kobasa sa sirom i senfom do raznih slatkiša i tjestenina: različiti običaji i različita količina odjeće na nama - ali ista toplina Božićnog vremena.

Pristigao je taj običaj i u naše krajeve i postao vrlo popularan i tražen. Osobito je donedavno - ne samo kod nas - bio popularan “Božić u Zagrebu”, a pretprošle smo godine posjetili Karlovac. Pred par smo godina navratili i u naš Ogulin i baš se neugodno iznenadili: kod jedne od dvije kućice popili smo čašu kuhanoga vina i pozobkali fritule, te kao jedini na trgu ispred crkve malo pročavrljali s pothlađenim prodavačima čudeći se jedni drugima... Ove smo godine jednu subotnju večer planirali skočiti do Gospića, Otočca ili Perušića, no pomalo lijeno ipak smo se odlučili dati još jednu priliku Ogulinu. Vidjeli smo, doduše, snimke prošlotjedne subotnje večeri i namirisali onaj božićni šušur...

I baš smo se lijepo proveli i zabavili! Uz jednostavnu, ali nezaobilaznu gastronomsku ponudu božićnog sajma - kobase, fritule te kuhano vino i gin -malo smo pročavrljali i izašli iz kolotečine svakodnevnice barem na tih par sati. Bilo je uistinu lijepo vidjeti okupljene ljude, uživati u tako rijetkim trenucima ogulinskog žamora i pozdraviti poznanike na prepunom trgu uz crkvu Sv. Križa. Park ispred crkve pred par je godina lijepo uređen, ali svoj šarm ponudi posjetiteljima upravo pred Božić kad se upale lampice. Znam da je to sada moj grad i da sam upravo zato pomalo subjektivan - no svake je godine okićen sve ljepše i bujnije - ali s mjerom i planom. Nije to onaj komercijalni advent usredotočen na zaradu i profit, tu je kulisa postavljena tako da bi se posjetitelj osjećao ugodno.

Ne znam da li smo slučajno pogodili na tematsku večer, no i glazba je bila fantastična. Meni nepoznati band “Master” nastupao je sinoć s nizom hitova moje generacije: bilo je tu pjesama Parnog Valjka, Filma, meni dragih Đavola, Psihomodo Popa... Idući puta ćemo, Marina i ja, pobjeći od naših “klinaca” i zaružiti kao u dobra stara vremena - barem do deset navečer! Baš su bili dobri, zagospodarili su Ogulinom.

Ne znam kako je ovih dana u Gospiću, Otočcu ili Perušiću - ali, navratite, Ogulin Vam nije daleko!