par dana prije božića, na dan svjetske premijere, miha, marina i ja smo kupili karte za četvrti nastavak sad već kultnog serijala matrix i krenuli u kino u plaški. onih petnaestak minuta vožnje do dvorane u kojoj se 1943. održalo ne znam ni sam koje zasjedanje zavnoh-a malo smo raspravljali o radnji prethodna tri dijela, dotakli se i descartesova mislim - dakle, jesam! i pomalo strahovali hoće li ovaj četvrti film biti dostojan nastavak serijala.
teško je išta reći o filmu i ne pokvariti doživljaj gledanja nekome tko ga još nije vidio, a planira. meni je film fantastičan! očekujete li maestralnu koreografiju borbi, spektakularne efekte ili markantne neprijatelje - u krivoj ste dvorani: spiderman je svoj put kući tražio par dana ranije a da li ga je pronašao ili nije - stvarno ne znam. ma, ima i ovdje šoranja, letanja i metaka i eksplozija - ali one su ovdje poput šuma koji pojačava dojam niagare, nipošto razlog zbog kojeg dolazite na velika jezera.
srž ovoga nastavka - ako ne i cijelog serijala - jest manipulacija ljudskom slobodom. film nudi mračnu viziju budućnosti u kojoj ljudi svoje živote žive tako da su im tijela postavljena u čahure gdje introvenozno dobivaju sva potrebna hranjiva kako bi preživjeli dok su im umovi spojeni u virtualni, računalni svijet koji im zabavlja razum i svjesnost poput koprene koja zamagljuje pravu stvarnost.
nisam se, vozeći se kući nakon prikazivanja filma, mogao oteti dojmu kako ovaj četvrti nastavak ne govori o dalekoj budućnosti - nego progovara o današnjem suvremenom svijetu. upravo aktualna proslava svetkovine božića, nažalost, je odličan argument: kad bi se provela anketa, siguran sam da bi se kao simboli božića navodili djed božićnjak, darovi, mariah carey, snijeg, okićena jelka, kuhano vino i cimet, a od ove godine i silueta vojnika iz orašara. bi li se itko sjetio spomenuti ono djetešce položeno u jasle? a božić je upravo to, proslava rođendana isusa krista! i kao što je u matrixu razlog stvaranja imaginarnog svijeta iskorištavanje električnog potencijala ljudskog tijela radi proizvodnje električne energije, tako je kao svrha božića cijelom svijetom istkana topla dekica kupovine i trošenja, nekakav imaginaran osjećaj obiteljske povezanosti uz bocu coca-cole i raskošno postavljen gozbeni stol ili olakšanje jer je primatelj dara zadovoljan poklonjenim mu parfemom ili mobitelom. no, da li je to uistinu tako?
želim vam svima blagoslovljenu i sretnu noć božjeg spasonosnog ulaska u ljudsku povijest i nadam se da vam izmaglica koju nude mediji i reklame neće sakriti stvarnost. na svakome od nas je odluka hoćemo li božić proslaviti na polnoćki ili samo uz obilnu gozbu. jedno ne isključuje drugo i zapravo se divno nadopunjuje - ali samo ako smo svjesni što zapravo slavimo! kako bi to naša istočna braća uskliknula: hristos se rodi! sretan nam božić!
Par dana prije Božića, na dan svjetske premijere, Miha, Marina i ja smo kupili karte za četvrti nastavak sad već kultnog serijala “Matrix” i krenuli u kino u Plaški. Onih petnaestak minuta vožnje do dvorane u kojoj se 1943. održalo ne znam ni sam koje zasjedanje ZAVNOH-a malo smo raspravljali o radnji prethodna tri dijela, dotakli se i Descartesova “Mislim - dakle, jesam!” i pomalo strahovali hoće li ovaj četvrti film biti dostojan nastavak serijala.
Teško je išta reći o filmu i ne pokvariti doživljaj gledanja nekome tko ga još nije vidio, a planira. Meni je film fantastičan! Očekujete li maestralnu koreografiju borbi, spektakularne efekte ili markantne neprijatelje - u krivoj ste dvorani: Spiderman je svoj put kući tražio par dana ranije a da li ga je pronašao ili nije - stvarno ne znam. Ma, ima i ovdje šoranja, letanja i metaka i eksplozija - ali one su ovdje poput šuma koji pojačava dojam Niagare, nipošto razlog zbog kojeg dolazite na Velika jezera.
Srž ovoga nastavka - ako ne i cijelog serijala - jest manipulacija ljudskom slobodom. Film nudi mračnu viziju budućnosti u kojoj ljudi svoje živote žive tako da su im tijela postavljena u čahure gdje introvenozno dobivaju sva potrebna hranjiva kako bi preživjeli dok su im umovi spojeni u virtualni, računalni svijet koji im zabavlja razum i svjesnost poput koprene koja zamagljuje pravu stvarnost.
Nisam se, vozeći se kući nakon prikazivanja filma, mogao oteti dojmu kako ovaj četvrti nastavak ne govori o dalekoj budućnosti - nego progovara o današnjem suvremenom svijetu. Upravo aktualna proslava svetkovine Božića, nažalost, je odličan argument: kad bi se provela anketa, siguran sam da bi se kao simboli Božića navodili djed Božićnjak, darovi, Mariah Carey, snijeg, okićena jelka, kuhano vino i cimet, a od ove godine i silueta vojnika iz Orašara. Bi li se itko sjetio spomenuti ono Djetešce položeno u jasle? A Božić je upravo to, proslava rođendana Isusa Krista! I kao što je u Matrixu razlog stvaranja imaginarnog svijeta iskorištavanje električnog potencijala ljudskog tijela radi proizvodnje električne energije, tako je kao svrha Božića cijelom svijetom istkana topla dekica kupovine i trošenja, nekakav imaginaran osjećaj obiteljske povezanosti uz bocu coca-cole i raskošno postavljen gozbeni stol ili olakšanje jer je primatelj dara zadovoljan poklonjenim mu parfemom ili mobitelom. No, da li je to uistinu tako?
Želim vam svima blagoslovljenu i sretnu noć Božjeg spasonosnog ulaska u ljudsku povijest i nadam se da vam izmaglica koju nude mediji i reklame neće sakriti stvarnost. Na svakome od nas je odluka hoćemo li Božić proslaviti na polnoćki ili samo uz obilnu gozbu. Jedno ne isključuje drugo i zapravo se divno nadopunjuje - ali samo ako smo svjesni što zapravo slavimo! Kako bi to naša istočna braća uskliknula: “Hristos se rodi!” Sretan nam Božić!