“Besposleni pop i jariće krsti!” Dobro, ne baš besposleno besposleni - na sam kraj sezone navratili su nam i inspektori i provjeravali kako to mi sirimo, kako držimo životinje, čime ih hranimo i da li su nam sve analize i evidencije uredne (ne brinite, sve je bilo uredu - sva tri posjeta su završila presudom “sukladni smo, nema nesukladnosti”). Orezali smo papke našim damima, očistili im štale... Kad bolje razmislim - čini mi se da termin “besposlen” ima malo drugačije značenje...

Čak smo stigli opet sudjelovati na prvenstvu - ne, doduše, nogometnom niti svjetskom (ipak smo mi sirana) nego na Nacionalnom ocjenjivanju sireva i drugih mliječnih proizvoda u organizaciji Ministarstva poljoprivrede. Zadnja, doslovno zadnja mužnja ove sezone polovicom studenog i posljednjih desetak litara pomuzenog mlijeka ponukale su Marinu da usiri koji kolut za nas Jagare, ali i za Katar: u našem slučaju to je zgrada Ministarstva poljoprivrede u Vukovarskoj u Zagrebu kamo je trebalo krajem studenog dostaviti uzorke za ocjenjivanje.

I kad kažu da je ono zadnje mlijeko izmuzeno iz koza u fazi zasušivanja zapravo “škart” i da ga treba baciti - ne vjerujte! Tih zadnjih desetak litara mlijeka i Marina čarolija u sirani donijeli su “Jagarki” još dvije zlatne medalje za kvalitetu sira. Prošlogodišnjem šampionskom kozjem siru s vlascem i zlatnom nedimljenom sada pridružujemo i ovogodišnji uspjeh: zlatom su okićeni naš dimljeni kozji sir i kozji sir s ljutom paprikom!