Neki mi je dan pažnju privukao filmski mjuzikl ispunjen suvremenim izvedbama hitova liverpoolske četvorke. Kako je sama radnja u mjuziklu gotovo uvijek podređena glazbenim točkama, nije problem obavljati sitne poslove po kući i pjevušiti znane tekstove i ne prateći što se na ekranu događa. Pred sam kraj filma začuli su se stihovi:

“When I find myself in times of trouble

Mother Mary comes to me

Speaking words of wisdom, let it be.”

Riječi su to kojim je Djevica Marija, nakon sigurnog početnog zaprepaštenja i očekivane ljudske zastrašenosti prisustvom arkanđela Gabrijela i onoga na što ju je pozvao, prihvatila svoju ulogu u Božjem planu utjelovljenja rekavši “Neka mi bude po riječi tvojoj!”

Titlovi u mjuziklu prevodeći “let it be” uporno su ponavljali anemičnu, mlaku i zapravo stoičku formulaciju “Kako je, tako je”, nudeći ‘novovjekovnu mudrost’ koja nas utapa u prihvaćanje neizbježne budućnosti i odricanje od djelovanja. Svetkovina Božića kojeg počinjemo slaviti već danas na Badnjak nije samo neizbježna - iako potrebna - snježna lavina pranja prozora, izrade kolača i pripreme gozbe (kako bi to rekao moj Miha), nego je to prvenstveno poziv upućen svakome od nas. Prihvaćanje te pozivnice slika je vjere: nisam znao hoće li me moja sitna uloga u planu odvesti u kakav ured u Zagrebu ili štalu punu koza kraj Josipdola, ali vjerovao Mu sam da će prihvaćanje te uloge obogatiti ne samo moj život. Možda ne kavijarom, ali pečene pastrve  jednako su tako ukusan badnji ručak. A sinoć, kad je Marina čistila pastrve, pronašla je u njima i skupila pun tanjurić ikre...

Neka nam ovaj Božić svima bude po Riječi njegovoj - je prisustvo te Riječi među nama proslavljamo ovih dana.