Prerađujući kozje mlijeko u sireve, nismo mogli ne primjetiti da se naši svježi sir - potom kuhani nedimljeni - najviše traže i naručuju. Naravno, svoju smo proizvodnju podredili toj činjenici: Marina najviše mlijeka “potroši” upravo na te dvije vrste sira dok onaj s paprikom ili vlascem proizvodi u manjim količinama jer se i manje naručuje...

Ovih se dana naveliko i naširoko priča o brašnu od nekih kukaca koje se od kraja ovog mjeseca smije koristiti u prehrani ljudi, točnije u spravljanju kruha, peciva, tjestenina... Zgražaju se pojedinci i zabranjivali bi upotrebu takvoga brašna u pekarama i tvornicama hrane. Mene osobno zgražaju zabrane: poštujem odluku svakoga da ne jede meso, ili čak išta životinjskog porijekla - ali me bome znaju iživcirati agresivni nastupi pojedinaca koji bi zabranjivali prehranu mesom. Ne bih želio da oni koji bi iz bilo kojeg razloga prihvatili kukce u vlastitoj prehrani budu suočeni sa zabranom takvog jelovnika.

Kao kozari muku smo mučili na početku našeg kozarenja dok nismo pronašli hranu za koze za koju smo sigurni da ne sadrži žitarice ili uljarice GMO podrijetla. U Hrvatskoj ne samo da se prodaje stočna hrana koja sadrži genetski modificirane organizme, nego se takva hrana i prerađuje u tvrtkama u Hrvatskoj od uvezene GMO sirovine - najbolji je primjer GMO soja koja se često uvozi iz južne Amerike kao mahuna i potom u Hrvatskoj prerađuje u granulat te prodaje u vrećama. No, ako ste odlučni i ustrajni - te imate za dobavljača partnera s kojim ste na istoj valnoj dužini - pronaći ćete proizvod koji je čist od GMO-a. Vjernom, višegodišnjom kupovinom takvoga proizvoda “Jagarka” bez ijedne riječi glasno potiče daljnju proizvodnju takve hrane za koze. Jest, GMO varijanta je jeftinija, ali - hvala lijepa.

Ista nam stvar predstoji i po pitanju brašna od kukaca - nemam ništa protiv da na policama pekare u kojoj kupujem bude i vrsta kruha koja je sačinjena od takvoga brašna - sve dok je to jasno naznačeno kao što je jasno naznačeno koji je kruh raženi, a koji kukuruzni, polubijeli... Mi ga doma ne planiramo jesti, a koliko će se dugo i u kojem obimu zadržati na policama - nije li to temelj kapitalizma - ovisi o zakonu ponude i potražnje. Bude li vlasnik pekare bacao kruh kojeg neće uspjeti prodati, proizvodit će ga manje. S druge pak strane, proda li se takvoga kruha više nego li je proizveden, vlasniku će biti poslan signal da ga proizvede više. Na nama je kakav ćemo signal poslati proizvođaču, ne na zakonodavcu koji bi trebao (ili ne) zabraniti upotrebu brašna od kukaca. Naravno, sve ovo vrijedi pod uvjetom da takvo brašno nije štetno za ljude. Koliko znam, u Aziji (i ne samo tamo) kukci su poprilično redoviti u prehrani. Tko voli, nek izvoli. Mi smo doma imali prilike jesti neke kukce kad se šogor vratio iz Australije pa nam je donio par vrećica čudnovate hrane: bilo je to sušeno meso krokodila, klokana, pa i nekakvi kukci i zmije te ličinke, ako se dobro sjećam. Kušali smo kao kuriozitet i nastavili po sarmi, čvarcima i varivima.

Naše iskustvo dobiveno proizvodnjom sira i neposrednom, direktnom prodajom krajnjem kupcu (ali i prodajom u specijaliziranim dućanima koji nude hranu proizvedenu na OPG-ovima) ukazuje na nemali interes stanovnika Rijeke i Zagreba za domaćom hranom s OPG-ova - nisam jednom odgovarao na pitanje: “A što još Vi imate za prodaju?” Ovakva situacija zapravo je prilika za isticanjem onih OPG-ova koji se bave ratarstvom i posljedično proizvodnjom brašna. Možda na pakiranju brašna velikog koncerna neće pisati da sadrži brašno od kukaca, ali mali OPG ima svako pravo na svoj brašno istaknuti podatak da u njegovo brašno nije umiješano ono od kukaca.

Svatko od nas odlučuje - ne zabranom ili naredbom - nego izborom.