Sezona svega kozjeg se bliži kraju. Koze su s jarcem i kako to već ide u ljubavnim vezama - zanemaruju se obveze jer kozji zanos cvijeta u ovu toplu jesen. Drugim riječima, mlijeka je sada upola manje i to se osjeti prilikom narudžbi. Štalu smo skoro završili, stado koza proširili - ali o tome ću pisati idućih tjedana i mjeseci: još malo i bit će više vremena i prilike piskarati o onome što nam se dogodilo i što bih volio podijeliti s vama...

Sada bih o jednom fenomenu kojeg sam doživio još prošle godine, a sada se to ponovilo. Svome dragom prijatelju i - ako smijem tako reći - poslovnom suradniku koji upravlja pansionom “Danica” u Rastovači na Plitvičkim jezerima (i ne samo time) dopremao sam danas naš kozji sir.

“Danica” je odmorište gdje sam sa suprugom pred dosta vremena dočekao Novu Godinu i u zimsko se doba prošetao uz jezera, barem onaj dio koji je bio očišćen od snijega i prilagođen rijetki turistima. Lagao bih kad bih rekao da je slap bio zamrznut, ali Plitvička jezera imaju zimski šarm bitno drugačiji od onog ljetnog.

Ali, - Plitvice ujesen! Znate li one fotografije na kojima je šumska cesta rubova prekrivenih zlatnim, otpalim jesenskim lišćem i prošarana zrakama sunca? Putujući od Saborskog prema Plitvicama jednostavno morate uroniti u tu fotografiju! Kako li je tek kad se u tu priču uplete i šum plitvičkih slapova? Mihael, moj desetogodišnji sin, sam je bio fasciniran prizorom te smo na jednom mjestu morali stati i desetak se minuta šetati po tom sagu od lišća... Morao sam mu obećati da ćemo idući puta ići prikladno odjeveni kako bismo bolje omirisali šumu u jesen. Samo se nadam da će nas i vrijeme poslužiti...

A u “Danici”... Ivicu je uhvatila nekakva viroza pa smo Mirela, njegova draga, Mihael i ja malo sjeli i popričali u foteljama na otvorenom. Topli, jesenski lički dan uz blagi jugo, prizor na imanju koji samo Ivica zna posložiti: vile, kotači zaprege, kotao za pečenje rakije, i dvije koze o kojima smo Mirela i ja malo popričali i koje ću udomiti tijekom zime te u proljeće vratiti na Plitvice. Doći tamo i nahraniti dušu, obogatiti se kroz jedan vikend... Znam da je ljetno doba vrijeme kad je turizam najbujniji. Ali, mislim da se pravi dragulji kušaju upravo ujesen pa sve do početka Božićnog ludila. Da mi je tamo biti i ostati... zaustaviti vrijeme...