stara je godina i primjećujem da mnogi podvlače crtu: sabiru i analiziraju, razmišljaju o onome što je bilo i planiraju ono što dolazi. ne znam, zapravo nikad nisam shvaćao zašto je važan položaj zemlje u kruženju oko sunca na dan 1. siječnja (osim što sam kao golobrad momak volio iskoristiti tu noć za provod i zabavu) i kako je upravo taj položaj trećeg kamenčića od sunca - a ne neki drugi - pogodan za analize i sinteze ili velike životne promjene.
život na selu nas je prisilio, doslovno prisilio, da uočimo ciklus prirode: od proljetnog buđenja, ljetnoga rasta, jesenskog sazrijavanja do zimskog počinka. i više: prepoznate etape tog ciklusa nisu monolitne i podložne su promjenama - gotovo je grehota, a sigurno je nerazumno - ne prilagoditi se tim varijacijama: nema mnogo smisla kositi sijeno kad se navlače kišni oblaci niti ujesen saditi krumpir.
ipak, ipak...
bude trenutaka, i dužih i kraćih, koji se ponekad sramežljivo ponude poput bogatog talona u belotu - nemoguće je biti spreman na takve bljeskove, ali ih valja iskoristiti. pred sam smo božić imali dvadeset do asa i podigli konstrukciju budućeg izmuzišta, a u zadnjim danima ove 2021. godine, suhim i toplim, krenuli smo u pripremu novog pašnjaka.
zapravo, prije bismo to trebali nazvati brstilištem - riječ je o dvije terase koje su naši stari orali i obrađivali, no vrijeme je prolazilo, mladi nisu zamjenjivali stare i sada je tamo iznikla šuma ispresijecana stazama koje su utabanale srne i očito pokoji mlad srndač čiji sam roščić pronašao na zemlji. prosijeći ćemo rubove, postaviti stupove, ograditi elektropastirom i pustiti unutra koze. ne samo da će uživati idućega ljeta u brstu, nego će im šumarak pružiti utočište od vrućine. a valja nam još danas i sijena navući u štalu - onda može i kiša i snijeg.
doček? malo smo si razmišljali, dogovarali i pregovarali te na kraju odlučili da ćemo baciti meso na roštilj. da,malo je neuobičajeno, ali - mi bismo baš tako htjeli. vratina nedavnog kolinja naprosto zaziva iz škrinje... bila bi šteta propustiti ovakav dan, makar se zvao stara godina. sutra ćemo nastaviti, ne krene li kakva kiša, sa šumarskim radovima, makar se taj dan zvao nova godina.
svima nam želim, ne samo u 2022. godini, hrabrosti i snage za iskoristiti dane koji će nam biti ponuđeni, ali i mudrosti da ih prepoznamo. carpe diem!
Stara je godina i primjećujem da mnogi “podvlače crtu”: sabiru i analiziraju, razmišljaju o onome što je bilo i planiraju ono što dolazi. Ne znam, zapravo nikad nisam shvaćao zašto je važan položaj Zemlje u kruženju oko Sunca na dan 1. siječnja (osim što sam kao golobrad momak volio iskoristiti tu noć za provod i zabavu) i kako je upravo taj položaj Trećeg kamenčića od Sunca - a ne neki drugi - pogodan za analize i sinteze ili velike životne promjene.
Život na selu nas je prisilio, doslovno prisilio, da uočimo ciklus prirode: od proljetnog buđenja, ljetnoga rasta, jesenskog sazrijavanja do zimskog počinka. I više: prepoznate etape tog ciklusa nisu monolitne i podložne su promjenama - gotovo je grehota, a sigurno je nerazumno - ne prilagoditi se tim varijacijama: nema mnogo smisla kositi sijeno kad se navlače kišni oblaci niti ujesen saditi krumpir.
Ipak, ipak...
Bude trenutaka, i dužih i kraćih, koji se ponekad sramežljivo ponude poput bogatog talona u belotu - nemoguće je biti spreman na takve bljeskove, ali ih valja iskoristiti. Pred sam smo Božić imali “dvadeset do asa” i podigli konstrukciju budućeg izmuzišta, a u zadnjim danima ove 2021. godine, suhim i toplim, krenuli smo u pripremu novog pašnjaka.
Zapravo, prije bismo to trebali nazvati brstilištem - riječ je o dvije terase koje su naši stari orali i obrađivali, no vrijeme je prolazilo, mladi nisu zamjenjivali stare i sada je tamo iznikla šuma ispresijecana stazama koje su utabanale srne i očito pokoji mlad srndač čiji sam roščić pronašao na zemlji. Prosijeći ćemo rubove, postaviti stupove, ograditi elektropastirom i pustiti unutra koze. Ne samo da će uživati idućega ljeta u brstu, nego će im šumarak pružiti utočište od vrućine. A valja nam još danas i sijena navući u štalu - onda može i kiša i snijeg.
Doček? Malo smo si razmišljali, dogovarali i pregovarali te na kraju odlučili da ćemo baciti meso na roštilj. Da,malo je neuobičajeno, ali - mi bismo baš tako htjeli. Vratina nedavnog kolinja naprosto zaziva iz škrinje... Bila bi šteta propustiti ovakav dan, makar se zvao Stara godina. Sutra ćemo nastaviti, ne krene li kakva kiša, sa šumarskim radovima, makar se taj dan zvao Nova godina.
Svima nam želim, ne samo u 2022. godini, hrabrosti i snage za iskoristiti dane koji će nam biti ponuđeni, ali i mudrosti da ih prepoznamo. Carpe diem!