Kozji se sir vrlo često konzumira kao svježi sir, a svoje ime vuče iz Francuske - naziva se “Chevre”. Bitno je drugačiji od kravljeg svježeg sira kakvog kumice prodaju na placu: kremastiji je, ima trunčicu kozjeg mirisa i bez ikakvog se problema može koristiti kao sirni namaz na kruhu. Ono što me iznenadilo, zapravo šokiralo - nevjerojatno se dobro sljubljuje s medom i voćem.

Pomalo skeptičan - ma neću lagati - potpuno skeptičan gledao sam u tanjur koji je Marina iznijela neki dan kao doručak. Iako slasno aranžiran, kroz misli mi je prošlo pitanje “A di je kobasa?” I što da radim s tim breskvama prelivenim medom, jel’ se to jede zajedno sa sirom ili je na tanjuru samo kao ukras...

Zagrizao sam prvi zalogaj, potom drugi... i vrijeme je stalo. Odnekud se pojavio i zažareni tost na koji se chevre tako lijepo razmazuje... Da ne duljim, polizali smo, gotovo doslovno, tanjur sa slike, zajedno sa slikom i bojom. A tek kad se rolica chevrea uvalja u sušene mediteranske trave...