Life is a rollercoaster, ili kako bismo to rekli doma - život je klackalica. I to kako burna! Na Valentinovo smo se poveselili jarčiću. Nije to bilo prvo jarenje ove godine, još pred mjesec dana ojarila se jedna koza koja je k nama došla naparena, dala dečkića i curu. No, s Valentinom (koji je dobro) smo se ponadali kako je sezona krenula. Naravno, sretni i veseli...

Subota, još jedna koza spremala se jariti... No nikako da krenu noge i glavica... Nakon nekog vremena supruga zvala veterinara koji je odmah došao i shvatio da plod stoji poprijeko... I što sad? Carski rez upitnoga rezultata s dugotrajnim i još upitnijim oporavkom, eutanazija ili klanje koze...

Neugodne slike prolaze mi kroz glavu dok odlučujemo, Marina i ja, o sudbini koze. Lijepo je biti - i nužno - suosjećajan prema životinjama o kojima ovisimo, ali baviti se kozarstvom (stočarstvom općenito) sa sobom nosi i odgovore na ovakva pitanja. Ne bježimo od njih, ne skrivamo se iza injekcija koje daje netko drugi s istim rezultatom po nesretnu kozu....

Veterirar, ljudina, pokušava još nešto - i uspjeva izvući mrtvi plod iz koze i tako ju spašava! Bogu hvala i blaženom Stepincu, u subotu je sve završilo dobro. Znam, doći će dan koji neće niti napola dobro završiti, kada ćemo morati i odlučiti i sprovesti odlučeno - ali to nije bilo prekjučer!

I onda nedjelja, tri jarenja, tri zdrave cure! Dvije koze su se same ojarile, jedna uz Marininu pomoć. Danas je ponedjeljak i vidjet ćemo na koju će stranu klackalica. I potom utorak... Zanimljivo je biti stočar i ovakve ružne situacije zapravo pomognu posvjestiti koliko je nužno veseliti se onim lijepim. To je život...