Jedna od stvari, kad se bavite prodajom, jest i odgovaranje na pitanja. Nikad mi nije bio problem (i mislim da nikada neće) pojašnjavati sve ono što kupca zanima. Ponekad si moram posvjestiti da sam možda jučer pisao odgovor na pitanje koje mi je ponovno postavljeno danas - ali nekoj drugoj osobi - te da trebam početi od početka. Pitanja budu stvarno raznovrsna, no jedno nas je jutros, kad smo ga vidjeli, zagolicalo. Ne isprva...

Naime, pitala me draga gospođa da li se naš kuhani sir može pohati. Odgovorio sam joj da stvarno ne znam: niti smo ga mi probali pohati, niti mi je itko od kupaca prenio iskustva pohajući naš sir (bilo je pokušaja smrzavanja i sira i jogurta, i zaključak je da je to bolje ne činiti). Provjerio sam i s mastercheficom Marinom - niti ona nije imala konkretan stav. Tako sam i nakraju napisao u svom odgovoru.

Završivši jutarnje poslove što u štali, što u sirani - našli smo se na kasnom doručku, taman prije mise u podne. I veli Marina: “Hajde da ja probam ispohati naš sir pa ćeš javiti gospođi da ne isprobava ako ne valja - taman imam jedan ʻružanʼ! (ružan sir jer naša interna oznaka za sir koji je potpuno ispravan, ali mu se prilikom izvrtanja odlomio komad pa više nije savršen kolut nego je poput antičkog kipa kojem nedostaje ruka ili nos).

Fotografija koju vidite je dobra - ali ne kao okus pohano-kuhanog kozjeg sira! Veli Marina - a ja stvarno nemam razloga ne vjerovati u njenu prosudbu - da bi bilo još bolje da je sir narezala na štapiće i takve ih pohala. Uz pivo, ili čašu vina? Provjerit ćemo možda već ovu večer, kad pozavršavamo koze: ipak nam je bilo malo prerano već za doručak guštati pivo ili vino.