Baš smo prošli tjedan uhvatili zadnje suhe dane i orezali našim (ne samo) rogatim damama “nokte” - ovoga sam puta čak i uživao jer smo pronašli majstora koji je nabrusio škare toliko dobro da nam je inače mučni posao pretvorio u razonodu. Na kraju, kad smo bili gotovi, prilikom metenja raspršenih rožnatih ostataka moj je Domagoj primjetio kako nam tamo na podu baš nedostaje tepih. Ni ne sluteći da me priprema i namješta na “bekend foru”, naivno sam ga, nevjerujući u prijedlog koji je upravo iznio, ne razmišljajući i u nevjerici koja se tako dobro isčitavala na mom licu upitao: “Zašto?” Onako šeretski, mašući metlom po podu i skupljajući ostatke orezanih papaka, upravo fakultetski je odgovorio: “Pa da ovo smeće možemo pomesti pod tepih!” Bogu hvala pa su i zadnjoj kozi papci već bili orezani jer, bojim se, od smijeha bi joj papke orezao u koljenu.

Šalu na stranu, ali baš bih volio da mi se sada pri ruci nađe jedan tepih pod koji bih mogao pomesti kraj kozarske sezone. Nije to što smo već umorni niti je problem u sada već hladnim večerima i neprestanoj kiši (u mom svijetu kiša je bonus). Kozjeg mlijeka, posljedično i sira, jogurta i kefira ima sve manje, a broj naručitelja se ne smanjuje - štoviše! I jučer sam, prilikom isporuke, upisivao narudžbe za mlijeko i jaja za dostavu koja će biti tek krajem ovoga mjeseca, ili čak početkom idućega. A mlijeka je sve manje i manje - morat ću zamoliti Nenada Bakića da mi pomogne napraviti krivulje i procjeniti koliko ćemo mlijeka imati na raspolaganju u narednim danima.

Ono što želim reći: nemojte se ljutiti ako Vam javim da mlijeka nema, ili da su sva kokošja jaja već rezervirana. Nikada nismo radili dvije grupe kupaca (osim ako nije u pitanju neki zdravstveni razlog) i sve narudžbe upisujemo redoslijedom kako dolaze. Jednostavno s 50 litara mlijeka ne možemo napuniti 70 litrenki. A da kraj bude zanimljiviji, primjetio sam i da mi mobitel nekako trokira, kao dvotaktni Warburg, pa poruke ne pronalaze broj na koji su poslane. Jednom je moguće, dvaput je dvaput - no kad mi se troje ljudi požali kako nisu dobili poruku koju mi moj mobitel definira kao isporučenu - tada je stvarno nešto otišlo k jarcu. A mi ih imamo tri...

Provozao sam se po Rijeci ovaj, a opet ću i idući ponedjeljak: onaj koji se zove 18. listopad. Dosta je već narudžbi upisano i pogađate - mlijeka više nema za taj termin. Iskreno se nadam da ću u Rijeku još jednom krajem listopada ili početkom studenog, ali o tome još traju pregovori sa sindikatom “Sestrinstvo Goati”. Tvrd su orah, ali i mi muzilicu za pregovore imamo...

Zagreb? Svakako smo još jednom - usuđujem se dodati - i zadnji puta ove sezone u metropoli. Nadam se samo da neće opet puknuti kakva cijev pa nam poremetiti raspored. Taj ću dolazak još najaviti kad s navedenim sindikatom izdefiniramo rokove i količine. No, svakako će to biti u drugo polovici ili krajem listopada. Ali otom-potom.

Stvarno moramo nabaviti tepih, Domagoj je u pravu...