Prevrtljača je ove godine pokazala svu svoju raskoš: nakon sječanjskih snijegova zavodljivo je ponudila proljeće, ali se brzo predomislila i toplinu zamjenila promrzlinama. Desetak dana Kolićima nije prošetao niti jedan pozitivan Celzijevac, a noću ih je redovito barem desetak negativnih plesalo po putu. Bilo je odmrzivanja pojilica u štali, i cijevi u sirani... Ali, to je moja Lika: ne bismo bili ovdje da barem malo - čak i s trunkom mazohizma (netko će reći) -  ne volimo led, ispucale usne, promrzle prste i bol u laktovima. No, neki smo dan kidanje ledenih okova proslavili - roštiljanjem. Trebalo je malo - naravno - odlopatati snijeg, ali miris svinjske vratine višestruko je preplatio uloženi trud.

(Netko bi mogao iz moga pisanja krivo shvatiti da mi u Lici samo lopatamo snijeg. No, nije tako - u ljeti se pripremamo za lopatanje cjepanjem drva. Ili, je obrnuto - nisam još to pohvatao.).

Ova prevrtljača izokrenula je, pa onda i protresla i dovela u pitanje jednu predrasudu: “Svi su političari isti.”. Imam svoja politička uvjerenja i polazišta, ali nisam ovo mjesto koristio - niti to namjeravam u budućnosti - kao poligon za promociju ove ili one političke struje. No, kao kozari i sirari ne možemo ne primjetiti stranputicu kojom je već davno krenula hrvatska poljoprivreda. Pokleknem, s vremena na vrijeme - osobito nakon lopatanja - pa prokomentiram tu na facebooku pokojeg političara: češće kao odraz vlastite frustracije nego očekujući iskrenu reakciju.

Tako sam, bez ikakvih očekivanja ili namjera, ušao u komunikaciju s Marinom Miletićem, zastupnikom Mosta u hrvatskome Saboru. Da ne duljim - Marin nas je iznenadio izrazivši spremnost da nas posjeti i s nama porazgovara o sirarstvu i kozarstvu. Često smo u prilici onako birtijaški nabadati i kritizirati bez kraja o konca - i sada se pojavljuje Miletić i veli: “Saslušao bih vas, vi živite od poljoprivrede - kako da vam pomognem?”

Volio bih da mogu napisati: “Naravno da smo odmah prihvatili ponudu...”, ali naprosto je činjenica da nas je njegov prijedlog pomalo preplašio, jer - potrebno je uobličiti i izreći ono što mi smatramo da bi se moglo ili trebalo promijeniti... i to još pred saborskim zastupnikom... Pregrmili smo bojazan - sada mogu reći - bezrazložno se bojeći forme takvog druženja i sastanka. Bilo nam je drago ugostiti saborskog zastupnika i sada mogu reći - veljača ove godine stvarno izuva iz cipela.

Ugodno smo pročavrljali, iznijeli smo naše viđenje temeljeno na svemu onome što smo sami iskusili i prebrodili - i stekli dojam da ne samo da nas je Marin slušao, nego nas je i čuo. Pozvao nas je da kao  panelisti sudjelujemo na “Okruglom stolu o kvaliteti hrane u Republici Hrvatskoj” koji će se održati 23. veljače u Hrvatskome Saboru.

I dok hranimo koze i dok brinemo o malcima koji su se tek ojarili - u zakućcima naše svijesti razmišljamo o onome što bismo željeli izreći. Možda će biti uzalud, ali - možda neće? Možda mi griješimo, možda je naš način kozarstva i sirarstva pogrešan i ne vodi nikamo, ali iskreno vjerujemo da je kratak opskrbni lanac hranom proizvedenom  na malim poljoprivrednim gospodarstvima dobar temelj svakoga društva i to je jedna od “sitnica” na koju ćemo potrošiti par minuta našeg izlaganja.

Svakako će jedna od idućih objava biti izvještaj - ako Bog da da se ne razbolimo - iz Sabora. Kako kod bilo, postoje oni koji slušaju i oni koji samo žele biti slušani. Naš je dojam da Marin Miletić ne samo da sluša nego i čuje.