Sve je započelo još sredinom prošlog tjedna, kad je Miha krenuo kašljucati i šekspirijanskim stilom ukazivati da je bolestan. Roditelji troje djece ne nasjedaju tako lako na renesansnu dramu, no kad se stupac alkohola u termometru podigao iznad crtice koja označava 38 stupnjeva - i Marina i ja smo shvatili da je vrag odnio šalu i da je Mihael ipak stvarno bolestan. Sljedeća pade Dora - šaptom, kao Bosna u vrijeme osmanlijskih osvajanja: hroptanje, crvenilo ispod nosa i opet stupac alkohola u termometru... tko li je sljedeći?

Narudžbe za dućane u utorak rasle su kao zaraženi u vrijeme korone, obećali smo i isporuku jaja u Rijeku na Veliki četvrtak... Živimo mi od prodaje kozjeg mlijeka i jaja, ali kako bi to bilo da moramo javiti - usuđujem se reći - našim prijateljima da neće biti niti sira niti jaja?!?

Vrativši se ipak pobjedonosno u četvrtak iz Rijeke i isporučivši jaja spremna za farbanje i ljepljenje naljepnica - oćutih Osmanlije kako nadiru, kako ruše zadnje bedeme obrane moga kraljevstva... U petak ujutro krenuh na mužnju poput bana Derenčina na Krbavu, niti ne sluteći koliko ću biti poražen: pomuzoh ja koze, isporučih i kozje mlijeko kraljici Marini od Jagara - i potom se sruših u krevet! Strah me je bilo i izmjeriti temperaturu, ali siguran sam da bi preskočila 37,5 stupnjeva, ako ne  i 37,7! Rub smrti -što da vam pričam - već sam se vidio u tunelu...

A što smo tek sanjali, Dora i ja? Ja sam - moj je san bio manje zanimljiv - isporučivao sireve po Zagrebu i ostavio Twinga (idealnog li automobila za dostavu) u nekoj veži kraj Britanca u Zagrebu kako bih na zadanu adresu predao svježi sir i dva kefira. Vrativši se do auta, zatekoh ga s potpuno odšarafljenim volanom i kompletnom upravljačkom pločom. Šokiran, sam sam počeo slagati volan na njegovo mjesto i prstima zatezati šarafe nadajući se da će “izdržati” do doma...

No, Dorin je temperaturni san nenadmašiv! Njoj su bile utekle kokoši iz oba kokošinjca, angažirala je ona sve nas u potjeru... ne samo po bližoj okolici nego i po okolnim gradovima! I pronašla je svoje koke... na glavnom kolodvoru u Zagrebu! A to je bio manji problem, jer - koke su se odale porocima: ne samo nikotin i alkohol, nego i kokain i heroin! Vidjevši kako im Dora prilazi, glavna koka je bacila čik na pod, nogom ga ugasila i svojim kolegicama kratko rekla: “Bjež’mo! I tad je nastala tarapana na glavnom kolodvoru... “Mi djeca s kolodvora Zoo” upravo su dobila opaku konkurenciju...

Sutra je Uskrs i ležeći u krevetu imao sam vremena - igrom slučaja ili Božjom providnošću - malo razmišljati o tom temelju svoga bića. Ne osjećah se dobro, ali više me je grebalo to što su Dora i Miha morali musti i hraniti koze, više me je brinula dobrobit našeg stada nego vlastito zdravlje. I tada mi je sinulo: nije patnja smisao onoga što sutra slavimo - to je samo prepreka koju svi mi moramo biti spremni savladati i prihvatiti na putu k stvarnom dobru. Zar je lako pripremiti uskršnji ručak, zamiješati sve sastojke i stajati uz pećnicu dok se oni prožimaju u zavodljiv zalogaj? Zar itko radi kolače zato da svojim ukućanima kasnije govori kako se namučio? Ili to radi UNATOČ tome što je to teško i svoju plaću i zadovoljstvo pronalazi u zadovoljnim licima koji kušaju nešto tako slasno? Ne zaboravite - kako ja sam zaboravim - zahvaliti na nečem tako jedinstvenom, neizmjernom i  životno bogatom kao što je i Uskrs i uskrsni objed.

I da ne zaboravim - hvala od srca obitelji OPG Martinelli - sretan Vam i blagoslovljen Uskrs te plodnu i bogatu batatnu sezonu! Stigao nam je vaš batat koji iskreno, bez srama i zadrške mogu svakome preporučiti. U komentar sam stavio fotku na kojoj je batat pristigao poštom od Martinellijevih i onaj kupljen, jer smo bili nestrpljivi, u shoping centru. Javite im se i naručite, uživajte u plodovima hrvatske zemlje!

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!