počelo je... ne, doduše, bitka za međuzemlje niti išta tako senzacionalno - počela su jarenja i kod nas. početkom rujna prošle godine pustili smo jarca među koze (nakon što mi je polomivši dva rebra ne baš diskretno dao do znanja da je spreman za akciju). od početka veljače češće se, supruga marina i ja, navirujemo u štalu kako bismo pripomogli kod jarenja bude li potrebno. i evo, sinoć navečer dvjestosedmica ojarila dvojčeke, danas tijekom dana i paukica dala dvojčeke - obje potpuno samostalno. sad smo otvorili i kladionicu koja je koza sljedeća i koliko će ih biti: favoritkinje su dvjestoosmica i željka, mada je i stodevedesetsedmica napeta kao puška...

zanimljivo mi je iznova gledati kako se u životinjskom svijetu odmah po rođenju stvara veza između majke i potomstva. pomalo smješno je i za vidjeti mlade jariće prvih dan-dva-tri kako su nestabilni i nesigurni na nogama da bi nedugo potom održavali ravnotežu na nevjerojatno malim površinama. pa onda ono prvo sisanje kolostruma - zna jare da bi sada nešto tu trebalo, gurka glavom i hvata ustima i dlaku, i dijelove majčina tijela odakle sigurno neće poteći mlijeko. pomognem mu na početku i prstima mu usmjerim sisu u usta - i mali uhvati sisati moj prst! - valjda zato sad stalno trči a mnom po štali. uskladimo se konačno mada znam da bi on i sam pronašao što i kako treba, ali - izuzetno je važno da u prvim satima života mlada jarad što prije posiše kolostrum pa nekako volim biti siguran.

obzirom da smo krenuli s dvojčekima, sad mi je nekako žao što mi jarac nije slomio jesenas tri rebra: ne bi bila nekakva razlika što se tiče boli i oporavka, a tko zna: možda bi sada brojali trojčeke...