sirana  ygarka
Print
Sirana Jagarka
Mačka na hladnom limenom krovu

iako sam bio uvjeren kako su me obronci kapele okamenili i preslikali na mene ono što sam umišljao da je prava boja ličana - svako se toliko uvjerim koliko sam zapravo daltonist i malo znam o nijansama like...


prije spavanja se - kad me ne savlada umor - pomolim: zahvalim se za dan koji se gasi, za moje žive, za majku i oca, djeda i baku, ujaka i tetu i još ponekog. pomalo bojažljivo, neku sam ga noć zamolio da mi ostavi crnog još koji dan, mjesec ili godinu, tog vražjeg mačka koji mi se kao lopov uvukao pod kožu - baš poput trna kad rasipam sijeno i lijen sam potražiti rukavice. ni sivac, brat mu, nije nimalo bolji - obojica su iz iste torbe ispali i s iste trnovite grančice pronašli mjesto u našoj kući.


još se u nedjelju crni vucurao po kući kušajući koji je dvosjed mekši, ali kao da je do večeri izgubio volju i za to. prestao je jesti i piti, a sinoć nas je prestravio kad se zavukao u torbu u kojoj je - izgledalo mi je tako - tražio mrak. da stvar bude gora, sivac, njegov brat, nestao je i nema ga već dan-dva... došli su nam zajedno pred godinu i kusur - zar će zajedno i otići?


jutros smo uranili, podvorili koze te s crnim odklepesali k nevenu, našem veterinaru. preslušao ga je neven i pojednostavnio: znaš, mačak ti ima nešto što bismo mi ljudi nazvali anginom. ajd’ ga sljedećih par dana dovodite na injekcije i bit će sve u redu!


nije ovo prvi puta da nas crni izluđuje, bio je već jednom na hitnoj, valjda ga je puknuo jarac, možda zamjerio kojoj kozi ili se naprosto okliznuo i pao s grede ganjajući vrapce po krovu štale - tko će ga znati. i tada je lopov izgledao kao da je na rubu, da bi par dana kasnije nosio miša u ustima... a i sivi se pojavio oko podneva: vratio se baja iz prela! dodoše, pomalo ofucan, izgrebana lica ispod oka i štedeći lijevu prednju nogu. smijemo se doma i šalimo jer znamo koje je doba mačje godine. susjed žarko mi se žali - sa smješkom na ustima - kako u tri ujutro istrčava i ganja našeg sivca i mikinog šarog mačka jer mu ne daju spavati mačjom romantičnom serenadom. vidjet ćemo uskoro koji je od te dvojice veći šarmer, kad se žarkove mačke omace...


spavaju sad braća na dvosjedu i iako sam svjestan da ova epizoda ima sretan kraj - znam da će serija ipak završiti. doći će dan kad ću tražiti palcem trn po kažiprstu, a njega neće biti. kao i u svemu u životu: možemo strepiti od neminovnog ili presti u ovim trenucima koje imamo. a mi sada predemo...

Iako sam bio uvjeren kako su me obronci Kapele okamenili i preslikali na mene ono što sam umišljao da je prava boja Ličana - svako se toliko uvjerim koliko sam zapravo daltonist i malo znam o nijansama Like...


Prije spavanja se - kad me ne savlada umor - pomolim: zahvalim se za dan koji se gasi, za moje žive, za majku i oca, djeda i baku, ujaka i tetu i još ponekog. Pomalo bojažljivo, neku sam Ga noć zamolio da mi ostavi Crnog još koji dan, mjesec ili godinu, tog vražjeg mačka koji mi se kao lopov uvukao pod kožu - baš poput trna kad rasipam sijeno i lijen sam potražiti rukavice. Ni Sivac, brat mu, nije nimalo bolji - obojica su iz iste torbe ispali i s iste trnovite grančice pronašli mjesto u našoj kući.


Još se u nedjelju Crni vucurao po kući kušajući koji je dvosjed mekši, ali kao da je do večeri izgubio volju i za to. Prestao je jesti i piti, a sinoć nas je prestravio kad se zavukao u torbu u kojoj je - izgledalo mi je tako - tražio mrak. Da stvar bude gora, Sivac, njegov brat, nestao je i nema ga već dan-dva... Došli su nam zajedno pred godinu i kusur - zar će zajedno i otići?


Jutros smo uranili, podvorili koze te s Crnim odklepesali k Nevenu, našem veterinaru. Preslušao ga je Neven i pojednostavnio: “Znaš, mačak ti ima nešto što bismo mi ljudi nazvali anginom. Ajd’ ga sljedećih par dana dovodite na injekcije i bit će sve u redu!”


Nije ovo prvi puta da nas Crni izluđuje, bio je već jednom na “hitnoj”, valjda ga je puknuo jarac, možda zamjerio kojoj kozi ili se naprosto okliznuo i pao s grede ganjajući vrapce po krovu štale - tko će ga znati. I tada je lopov izgledao kao da je na rubu, da bi par dana kasnije nosio miša u ustima... A i Sivi se pojavio oko podneva: vratio se baja iz prela! Dodoše, pomalo ofucan, izgrebana lica ispod oka i štedeći lijevu prednju nogu. Smijemo se doma i šalimo jer znamo koje je doba mačje godine. Susjed Žarko mi se žali - sa smješkom na ustima - kako u tri ujutro istrčava i ganja našeg Sivca i Mikinog šarog mačka jer mu ne daju spavati mačjom romantičnom serenadom. Vidjet ćemo uskoro koji je od te dvojice veći šarmer, kad se Žarkove mačke omace...


Spavaju sad braća na dvosjedu i iako sam svjestan da ova epizoda ima sretan kraj - znam da će serija ipak završiti. Doći će dan kad ću tražiti palcem trn po kažiprstu, a njega neće biti. Kao i u svemu u životu: možemo strepiti od neminovnog ili presti u ovim trenucima koje imamo. A mi sada predemo...

2